And you can never understand 'til we trade places

Mokrom rukom vođena...
U talasima tihim...
Pronalaziš me...

Krila su ti slomljena...
Ležiš sa njim...
A gledaš me...

Kao da pored tebe drhtim...
Osjećaj te izluđuje...
Vatra postaješ...

Ne,ja se ne plašim...
Što mi sreća u naručju stanuje...
Što mi u grudima ostaješ...

A ti polahko...
Nadom pokrij lice pusto...
Al ipak nasmijano...

Znaj,bajka ne ide ovako...
U životu je sve gusto...
Sve ispreplitano...

Očekivao sam...
Da ćemo jutra rositi...
Zajedno se buditi...

Htio sam...
Jastuk tvoj biti...
Nikad te ne puštati...

Al i pored želja mojih...
I pored sjećanja jasnih...
Ja sudbinu ni sebi ne objasnih...

Sudbinom se pokriva nevidljivo...
Još uvijek te volim,iskreno i stidljivo...

Ne,ne mogu ja...

Ni da nosim,nit da dam...
Ljubav ovu brižno pazim...

Ne,ne mogu ja...
Da po sjećanjima gazim...
Da staro prodajem...
A novo kupujem...

Ne,ne mogu ja...

Da istinu pretvaram u laž...
Nit da imam onu istu draž...
Dok ti u zagrljaj žurim...
I u srce virim...

Ne,ne mogu ja...
Da glumim...
Da za drugom žudim...
Dok tebe svim uzdasim volim...

Ne,ne mogu ja...
Protiv snježnih trenutaka...
Nit protiv skrivenih kutaka...

Ne,ne mogu ja...
Osmijeh isti imati...
Nit onako kao nekad...
Tebi u naručje trčati...

Ne,ne mogu ja...
Trgovac biti...
Nit dušu za malo prodati...

Ne,ja ljubavi ne umijem...
Ja ti još uvijek tebi putujem...
S tobom se budim...
S tobom radujem...

Prodaješ mi ljubav...
A ja je ne trebam...
Kao starac...
Životnim bolom shrvan...
Spreman da dušu predam...

Ostavljam komad papira...
Umotan duboko...
U praznu postelju...
U njemu ćeš naći formulu...
Životnog mira...
Vidjet ćeš gdje sjećanja naginju...

Druga strana je prazna...
Jer insan ne umije sve da sazna...
Nekad putevi tjeskobe...
Donose slobodu od zlobe...
Dok putevi sreće...
Čine da uvehne najljepše cvijeće...

Bijah zaljubljen...
Ujedno i zarobljen...
Slatka je to robija...
Koja razvoj ubija...

Primaš malo sunčevih zraka...
Između toliko oblaka...
I tako nježno ih čuvajući...
Život provedeš ne znajući...
Da svaki oblak i nestane...
I svaki čovjek presahne...

Dva goluba...
Pisma pišu...

Jednom ruka slaba...
Drugi čeka kišu...

Pero se osušilo...
Tinte je nestalo...

Nebo se srušilo...
Padati prestalo...

Tri su noći...
Tražili...

Da svijetlo upale...
Da vrata otvore...

Svijeće su sagorile...
Otvaraju prozore...

Zrak je vani hladan...
Jedan golub gladan...

Drugi je mrvicu našao...
S ljubavlju je podijelio...

Tako je nova zora...
Donijela sunčane zrake...

Sad na sred mora...
Golubovi gledaju oblake...

Kako drugima putuju...
Dok se oni i raduju i tuguju...

Kopam...
Kao rudar...
Tražeći razum...

Imam...
Taj dar...
Da naslutim blistavi um...

Širi se...
Zemlja pod nogama...
Nebo je nevidljivo...

Miri se...
Insan sa snagama...
Onako stidljivo...

Pružam ti...
Utjehu...
Kao kapi rosne...

Dolazim ti...
Kao osmijehu...
Suze zanosne...

Nisi ti...
Ni krivac...
Ni dužnik...

Bila si...
Moj pjevac...
Moj povik...

I kad zadrhti...
Kamen u stijeni...
Plamen u vatri...

Ti poleti...
Hrabro kreni...
Moje osjećaje razori...

Svijet pokori...
Pogled obori...